Fitoterapija je široko rasprostranjena.
Biljke su i drevni lijekovi i vrlo suvremeni izvori zdravlja.
Osim svojih poznatih učinaka, biljke nude ogromnu prednost nježnijeg djelovanja s minimalnim negativnim učincima.
Biljni pripravci mogu se nalaziti u različitim oblicima.
Standardizirani ekstrakti se dobivaju koncentriranjem macerata pripremljenog iz biljke ili njezinih ljekovitih dijelova.
Time je moguće izdvojiti većinu korisnih komponenti i uvijek kontrolirati sadržaj aktivnih sastojaka.
Ova metoda omogućuje da se osigura uvijek ista kvaliteta proizvoda.
Curcuma longa, poznata i kao indijski šafran, u mnogim kuhinjama svijeta, osobito u Aziji i na Bliskom istoku, koristi se kao začin, samostalno ili u začinskim mješavinama.
Specifična je po tome što se dodaje i u slatka i u slana jela.
U tradicionalnoj kineskoj i indijskoj medicini kurkuma zauzima posebno mjesto te se koristi u ljekovitim pripravcima.
Korijen biljke sadrži aktivne tvari kurkuminoide, od kojih je najzastupljeniji kurkumin.
Kvercetin iz ekstrakta japanskog bagrema (Sophora Japonica) spada u skupinu spojeva naziva flavonoidi.
Nalazi se u sastavu različitih biljaka i hrane, poput crvenog vina, luka, zelenog čaja, jabuka, bobičastog voća, ginkga, gospine trave, bazge i sl.
Kurkuma, odnosno kurkumin i kvercetin su predmet velikog interesa istraživača.
